Trgovina zenama u BiH

Dobrodošli na blog posvecen problemu traffickinga u BiH. Kreiran je od strane ucenika treceg razreda Druge gimnazije Sarajevo, sa ciljem da se ukaze na vaznost rjesavanja problema...

19.04.2006.

Jos informacija za vjerne citatelje koji nas nisu zaboravili - REZIME SERIJALA WOMEN IN TRAFFICKING

Za vrijeme istraživačkog rada našeg razreda, na BHT-u počelo je emitiranje dokumentarnog serijala „Women in trafficking“ srijedom u 22:30h. Oni koji su imali priliku gledati bar jednu od sedam epizoda koliko je trajao ovaj serijal, mogao se uvjeriti o postojanju i sve većoj prisutnosti ovog problema, kako u svijetu tako i u BiH.
Posljednja epizoda koja je emitirana 15.02.2006. nakon 23h posebno se govorilo o ovom problemu u BiH koja je od zemlje tranzicije postala mjesto destinacije kao i zemlja porijekla. Uz mnogobrojne priloge o djevojkama koje su govorile o njihovom iskustvu kao žrtava trgovine, mogli smo vidjeti i intervju sa g. Edinom Vranjem, gđom.Hadžić te g.Harisom Kaljancem, koordinatorom IOM – organizacije za migracije koja pruža pomoć žrtvama trgovine ljudima. Navedeni su se složili da su kazne za trgovce ljudima blage i da je neznatan broj presuda protiv istih.
Naveden je izvještaj američke vlade koji ukazuje na činjenicu da se u BiH o ovome problemu šuti, a upravo takvim trgovcima klijentela postaju domaći državljani. U emisiji su se pojavili i neki vlasnici noćnih klubova koji oštro protestiraju protiv zatvaranja onih objekata. Prema navodima FMUP-a u BIH postoji 8-10 noćnih barova, obzirom da su desetine zatvorene mnogobrojnim racijama i akcijama policije. No ni to nije spriječilo trgovce ljudima da svoj „biznis“ premjeste u privatne stanove gdje putem oglasa dovode mušterije.
Između ostalog, spomenuti su i neki granični prijelazi gdje su mogući ilegalni ulasci u BiH, ponajprije Pavlovića Most te rijeka Drina. Svi podaci navedeni u ovom članku su potpuno autentični informacijama koje su emitirane 15.02. u navedenom serijalu.
Nažalost, BH javnost nema priliku putem medija upoznati se sa kompleksnošću ovog problema. Vjerovatno jedan od pokušaja bio je ovaj kratki serijal koji se i suviše kasno emitirao uzevši u obzir da se radi o radnom danu a nije bilo posebnih najava o postojanju ovakve emsije.

19.04.2006.

Drzavna granicna sluzba

PROPUSNA GRANICA

Na granici BiH i Hrvatske najmanje 119 ilegalnih prijelaza
Na granici Bosne i Hercegovine s Hrvatskom evidentirano je čak 119 lokacija koje se mogu koristiti za ilegalni prijelaz, čak i motornim vozilima, piše sarajevski Dnevni avaz, prenoseći izvore iz Državne granične službe BiH

SARAJEVO - Najviše ilegalnih prijelaza, tvrdi taj izvor, nalazi se na jugu BiH oko Čapljine, na zapadu oko Bosanskog Grahova te na sjeverozapadu oko Bosanske Gradiške. Slično je stanje i s graničnim prijelazima na području Velike Kladuše i Kamenskog.

Državna granična služba BiH najavljuje da će uskoro, uz financijsku pomoć Europske komisije, početi zaprječivati ilegalne prijelaze. Izvor Dnevnog avaza tvrdi da je broj ilegalnih prijelaza za pješake gotovo beskonačan te da ih granična služba rijetko obilazi, a kontrola nema nikakvog učinka.

Granica BiH podjednako je propusna i na istoku zemlje, prema Srbiji i Crnoj Gori. Ondje se kao ilegalni granični prijelazi koriste rijeke Sava i Drina, a ilegalni prelasci obavljaju se čamcima i splavima. Izvor iz granične službe kaže da na Drini pravi život počinje dolaskom noći.

Stanje je navodno još gore prema Crnoj Gori, gdje su evidentirani deseci ilegalnih prijelaza.

Media servis
ponedjeljak, 07.11.2005

http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/fset.html

Sudeci prema ovim informacijama zakljucili smo da je jedan od problema koji doprinosi povecanju kriminala trgovine zenama i neefikasan rad DGS-a pa smo im u sklopu naseg plana akcije uputili pismo u kojem smo ukazali na moguce propuste.

10.04.2006.

"Molila sam ih da me ubiju!"

Kao dokazni materijal o trgovini kao i zlostavljanju žena za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu smo uzeli isječke iz knjige "Molila sam ih da me ubiju-zločin nad ženom Bosne i Hercegovine"
Šifra: "LJETOVANJE"
Srbi su svakodnevno ubijali logoraše u logoru Omarska i odvozili ih nekuda. Činili su t raznim vozilima, a najčešće sa jednim kamionetom "tamićem".
Leševe su morali utovarati sami logoraši. Četnici bi onda, svaki puta, njih 3-4 vozili zajedno sa leševima, da bi oni leševe i istovarali u maspvne grobnice. Kada su odveženi, živi logoraši, sa pobijenim, nikada se više nisu vraćali.
To se utvrdilo otkrivanjem masovnih grobnica i eksumacijom leševa iz njih. Forenzičari su utvrdili da su u jame četnici BACALI ŽIVE LOGORAŠE SA UMRLIM.
*************
Svaki dan je bio isti. Počinjao je sa prebrojavanjem mrtvih. Ljudi su masovno umirali. uvjek ću to pamtiti i neću nikada zaboraviti. Pričaću to svom unuku, koji danas ima samo tri godine. Neka i on zna šta se dsilo.
Ono što je mene hrabrilo i održavalo sve vrijeme, bilo je što sam znala da su moja djeca bila slobodna i daleko od ovih bizanta-fašista i što sam se nadala da im ništa ne mogu uraditi od onoga što čine meni.
******************
Poslije ručka 23.07.1992.g. bila je nekakva mučna tišina. Bilo je jako mirno. Taj dan su odveli jedanaest naših ljudi, intelektualaca i nikada se više nisu vratili... Kad su ih poveli, išli su jedan po jedan. BILI SU TAKO TIHI. NISU MOLILI NI PLAKALI. IŠLI SU KAO DA IDU NA POSAO, NA OBJED, A NE U SMRT. Tada sam bila jako ponosna na njih.
******************
Uvečer bismo slušali krike i jauke drugih logoraša i logorašica koje su, jednu po jednu, vodili na mučenje, potom na silovanje. Do nas su dopirali vrisci žena i srbočetničko zrlanje. Kad su ih odvodi, žene su morale ići sa njima. Vraćele su se polumrtve. Puzale su, a neke su Srbi i donosili i bacali ih onesviještene među nas. Jedna drugu smo uvijek bodrile i zajedno nam je bilo lakše...

08.04.2006.

Takmicenje

Danas se u prostorijama Druge gimnazije odrzalo takmicenje iz projekta Gradjanin. Ucestvovalo je 10 skola iz opcine Centar. Nas tim je nastupio sa ovom temom osvojio (solidno :) ) peto mjesto. Ovom prilikom cestitamo prvoplasiranim, Medicinskoj skoli Sarajevo. Ali ovo takmicenje nije kraj naseg angazmana u vezi traffickinga. Osjecamo potrebu da nastavimo i dalje upoznavati javnost sa problemom koji je nama sve vise i vise alarmantniji...
Zelimo da vam se zahvalimo na vasim komentarima i sugestijama, koje u svakom slucaju dobro razmotrimo i uvazimo (kao sto vidite, promijenili smo template)...

P.S. pozdrav profesoru, S. Alicu, koji nam je jos jednom pokazao duh demokratije i znacaj parole vazno je ucestvovati :)

08.04.2006.

. . .

Na osnovu mnogobrojnih istraživanja prepoznali smo mnoge propuste u dosadašnjem radu institucija u BiH i predložili moguća rješenja ovog problema a to su:

-Izmjena i dopuna krivičnog zakona BiH
-Usvajanje zakona o socijalnoj zaštiti na nivou BiH
-Efikasniji rad državne granične službe
-Regulirati problem korumpiranosti pripadnika policijskih snaga
-Informirmisanje javnosti o kompleksnosti ovog problema
-Efikasniji rad policije i inspekcije rada
-Angažman građana

HVALA NA PODRŠCI!!!

07.04.2006.

Izvori informacija

Pa što se tiče izvora informacija koje smo koristili, oni su zaista raznovrsni. Na internetu smo našli veliki broj informacija, međutim, organizacija La strada je jedna od najraširenijih i najuticajnijih nevladinih organizacija koja se bavi ovakvom problematikom. NVO La Strada postoji i aktivno djeluje i na prostoru BiH sa sjedištem u Mostaru. Na njihovoj stranici možete naći različite informacije, skoro sve što vas interesuje, počevši od osnovnih detalja, pa sve do načina prevencije trgovine ženama. Također, tokom rada na ovom projektu, bazirali smo se na trgovini ženama u Bosni i Hercegovini i tako mnogo istraživali... Opet spominjemo...La Strada u Mostaru je bila od velike pomoći, poslali su nam bezbroj podataka vezanih za sam njihov rad, za sve njihove aktivnosti, za stanje u BiH.Čak su nam ponudili i da ih posjetimo.Nažalost, nismo bili u prilici,ali, svima koji ili žive u Mostaru ili se nađu nekim slučajem tamo savjetujemo da uhvate koji slobodni trenutak i posjete ovu organizaciju da bi dobili sto vise informacija i tako to svoje znanje prenijeli na porodicu, prijatelje i sve ljude dobre volje. I ovime pomažete u prevenciji trgovine ženama u BiH.
Zatim smo stupili u kontakt i sa Državnim parlamentom, i tu saznali šta zapravo država radi da bi spriječila ovaj problem.
Koristili smo i različite priručnike. Postoji knjiga nazvana Marguarite....Može biti tvoja sestra, kćerka, prijateljica....
Zatim smo neke od informacija koristili iz knjige: Nacionalni plan akcije za trgovinu ženama u BiH od strane Državnog koordinatora za 2005-2007.

Ovo su samo neki od izvora informacija koje smo koristili, tako da sada znate gdje smo pokupili sve informacije koje ste pročitali i koje ćete pročitati na ovom blogu:D

07.04.2006.

Joše jedno javljanje ekipe iz Druge gimnazije

Dragi naši,
Ovo je samo uvod u problem trgovine ženama u BiH, ali ukoliko ste pročitali sve ovo što ste mogli biti u prilici da pročitate, smatramo da ste samim time bogatiji za još jedno iskustvo. Jako je važno da svi postanemo svjesni da u BiH hiljade žena bivaju trgovane, zlostavljane, primoravane na prodaju vlastitih tijela. Hiljadama žena životi bivaju uništeni. Hiljade žena nikako ne nalaze svjetlost na kraju tunela. Naš i Vaš zadatak je da im pomognemo i pokažemo da ta svjetlost ipak postoji. Nadamo se da vam je ovo pomoglo i da će vam pomoći da i sami učestvujete u rješenju ili pak prevenciji ovog problema. Ukoliko imate nekih pitanja ili ideja bilo kakve vrste, slobodno ostavite komentare na koje će vam naša ekipa pokušati što bolje i efikasnije odgovoriti. Hvala što ste odvojili ovo malo vremena potrebnog za čitanje našeg bloga, posjetite nas opet, posjećujte nas redovno i pomozite nam da napokon kažemo STOP trgovini ženama!!!

07.04.2006.

...

-Kazna za počinitelje ove vrste organiziranog kriminala iznosi od jedne do maksimalno deset godina zatvora, pri čemu nije definirana financijska kazna ili oduzimanje nezakonito stečene imovine.
Ukoliko se trguje osobama u zemlji koja nije i njihova zemlja porijekla, u tom slučaju maksimalna kazna je 5 godina zatvora.
Mnogi koji su umiješani u ovu vrstu kriminala,izvuku se sa minimalnim kaznama pa čak samo uvjetnim. Nakon 1 ili 2 godine taj isti trafficker se vraća na ulicu i vreba nove žrtve.

-Usvajanje zakona o socijalnoj zaštiti na nivou BiH bilo bi od velike važnosti zbog efikasnijeg rada ovih institucija kao i pomoći potencijalnim žrtvama taffickinga.Loše financijsko stanje ovih institucija zbog podijeljenosti budžeta često utiče na (ne)pružanje pomoći žrtvama koje se obrate za pomoć.

07.04.2006.

Trgovina ženama poslije etničkih sukoba


Posljeratna militarizacija i veliko prisustvo međunarodnih organizacija dalje je doprinijelo porastu trgovine ženama na Balkanu. Kao sto sugeriše izvještaj sa Konferencije o trgovini ljudima, ropstvu i održavanju mira, održane 2002. u Torinu (Italija),
„Kombinacija završetka neprijateljstava i dolaska relativno imućnog osoblja snaga za mirovne operacije, doveo je do naglog otvaranja javnih kuća, a potom i do uspostavljanja veze između osoblja UNMIK-a i kriminalnih organizacija koje se bave trgovinom ženama. U ovoj konstataciji sadržan je najvažniji izazov mirovnim operacijama u pogledu trgovine ženama – činjenica da su mirovnjaci često dio tog problema“.
Organizacija Human Rights Watch je 1999. godine otkrila javne kuće ’’pune žena, rasute po čitavoj Bosni.’’ Osobama iz Human Rights Watch-a koje su ih intervjuisale, žene su izjavile da su bile prodavane iz ruke u ruku od jednog do drugog vlasnika bordela, stavljane u dužničko ropstvo, da im je prijećeno i da su tučene. Godinu dana kasnije, izvještaj Ujedinjenih nacija o trgovini ljudima u Bosni potvrdio je rasprostranjenost zlostavljanja. UN su identifikovale 260 noćnih klubova sirom zemlje, dok su nevladine organizacije procjenile da taj broj doseže čak do 900, sa između 4 i 25 žena u svakom od noćnih klubova. Izvještaj organizacije Human Rights Watch iz maja 2000. godine dokumentovao je značajnu uključenost pripadnika lokalne policije, međunarodne policije i nekih jedinica SFOR-a u trgovini ženama. Pored toga, prema lokalnim nevladinim organizacijama, 50% klijenata su pripadnici međunarodnih misija, uglavnom vojnici SFOR-a, a uz to se procjenjuje da najmanje 70% ukupnog profita od prostitucije dolazi od klijenata-pripadnika međunarodnih misija za koje važi drugačija tarifa i koji troše vise novca u barovima nego muškarci sa lokalnog područja. Slična je situacija i na Kosovu, odakle su nedavno tri visa oficira policije vraćena u svoju zemlju zbog sumnje da su bili uključeni u trgovinu ljudima.
Kako je na Bosnu i Hercegovini početkom 90-ih godina izvršena agresija, usred velikog prisustva vojnih snaga ona je postala zemlja kako destinacije trafikinga tako i tranzitna zemlja prama susjedima, a i prema Zapadnoj Evropi. Većina žena kojima se trgovalo bile su žene iz Ukraine, Rusije i Rumunije. One su najčesće neko vreme kroz prinudnu prostituciju eksploatisane u Bosni i Hercegovini, da bi zatim bile prodavane dalje.
U istraživanju sprovedenom od 1999. do 2001. godine, Human Rights Watch je našao jasne dokaze o široko rasprostranjenoj trgovini ženama i djevojkama za potrebe industrije seksa u oba bosanska entita, Federaciji BiH i Republici Srpskoj. Istraživaci Human Rights Watch-a intervjuisali su pet žrtava trgovine ljudima iz Ukrajine, Rumunije i Moldavije, analizirali trideset i jedan slucaj trgovine ljudima dobijen od NVO-a, pregledali sudsku dokumentaciju i autentične izjave žrtava kako bi identifikovali obrasce i uobicajena zlostavljanja koja prate ovaj lanac trgovine. Istraživači su prikupili: dvanaest potpisanih izjava koje su žrtve dale usmeno ili u pisanoj formi prilikom razgovora sa predstavnicima IPTF-a nakon serije racija, koje se izazvale paznju medija, u Prijedoru novembra 2000 godine; pet izjava svjedoka datih pod zakletvom lokalnim sudovima u krivičnim postupcima vezanim za trgovinu ženama u svrhu prisilne prositucije; rezime dvanaest slucajeva dobijenih od Lare, nevladine organizacije za sprječavanje trgovine ljudskim bićima iz Bijeljine; i, rezime dva IPTF slučaja napravljen na osnovu službenih, povjerljivih IPTF izvještaja. Human Rights Watch je takoder intervjuisao veliki broj zvaničnika UNMIBH, zvaničnika IPTF, predstavnika međunarodnih organizacija, nevladinih organizacija, kao i lokalnih sudija, tužilaca i policijskih službenika. Pored toga, Human Rights Watch je pregledao na stotine strana iz javnih i internih dokumenata UNMIBH-a, kao i iz američkih vojnih dokumenata.

07.04.2006.

Trgovina ženama za vrijeme etničkih sukoba

Etnički sukobi u bivšoj Jugoslaviji značajno su doprinijeli izloženosti žena trgovini u cilju seksualne eksploatacije. Iako su samo sporadično pomenuti u radovima na temu seksualnog nasilja za vrijeme rata, seksualno ropstvo i trgovina ženama su snažno povezani sa silovanjima u ratu i prinudnom prostitucijom. Pored toga, metodi koji su korišteni za dovođenje žena u kampove za silovanje i javne kuće su izuzetno svirepi i ponižavajući.
Vijesti o tome da se žene drže u seksualnom ropstvu pojavile su se već u decembru 1993. godine u članku ’’Sramota u Bosni“, koji je napisao poznati britanski novinar Roy Gutman, a koji je objavljen u listu Newsday. Gutman je izvještavao o javnoj kući u Sarajevu pod imenom ’’Sonjin Kon Tiki’’, gdje su bošnjačke žene primoravane na prostituciju i držane u seksualnom ropstvu od strane Srba. To je, takođe, bio prvi izvještaj koji je pokazao ulogu vojnika UN u Bosni koji su bili redovni ‘‘klijenti’’ žena koje su držane kao roblje i koji nisu učinili nista da ih zaštite. Preživjeli iz obližnjih zatvora su svjedočili da su vidjeli djevojke koje su bile primorane da uđu u vozila UN i odvezene su u nepoznatom pravcu. Takođe, tokom prvog suđenja pred Međunarodnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju koje se bavilo isključivo seksualnim nasiljem, čulo se svjedočenje da su u bosanskom gradu Foči ‘‘žene i djeca, od kojih neka ne starija od 12 godina, držana i silovana, vaginalno, analno i oralno, izlagana grupnom silovanju, prinuđena da igraju naga pred uperenim oružjem i čak pretvorena u robove“. Nedavno je jedan bivši srpski vojnik uhapšen od strane NATO trupa zbog svoje navodne uloge u porobljavanju bošnjačkih djevojaka radi seksualne eksplatacije. On je optužen da je vodio javnu kuću namjenjenu srpskim vojnicima, u kojoj su protiv volje držane i eksploatisane bošnjačke žene. Pored naprijed pomenutih, u Konačnom izvještaju Komisije eksperata Ujedinjenih nacija ukazuje se i na neke druge slučajeve bošnjačkih žena koje su Srbi držali kao roblje.
U periodu od 1992. do 1995. godine, u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, na hiljade žena i djevojaka bile su žrtve silovanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja, uključujući i maltretiranja u logorima i zatvorskim centrima rasutim po cijeloj zemlji. Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma u decembru 1995. godine, nasilje nad ženama i djevojkama u BiH nije prestalo. Nakon seksualnog ropstva iz ratnih godina, uslijedila je trgovina ženama i djevojkama radi prisilne prostitucije.


Stariji postovi

Trgovina zenama u BiH
<< 07/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
17837

Powered by Blogger.ba